Svjetski dan štitnjače 2025. godine

Štitnjača (lat. glandula thyroidea) je žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, smještena s prednje strane vrata, ispod grkljana, ispred dušnika a sastoji se od dva režnja koji su povezani središnjim dijelom (isthmus). Svojim oblikom podsjeća na leptira ili slovo H. Štitna žlijezda regulira funkciju metabolizma, organskih sustava, tkiva i stanica, lučenjem i djelovanjem hormona. Tireotropni hormon TSH (thyroid stimulating hormone), kojeg luči hipofiza, regulira proizvodnju trijodtironina (T3) i tiroksina (T4).  Štitnjača proizvodi i hormon kalcitonin koji sudjeluje u reguliranju koncentracije kalcija u krvi, te metabolizmu koštanog sustava. Hormoni štitnjače imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma makronutrijeneta, tjelesne temperature, minutnom volumenu rada srca, metabolizma steroidnih hormona, vitamina i lijekova, masnoća u krvotoku, peristaltici crijeva, mišićne snage, a važni su i za normalni razvoj dječjeg mozga u trudnoći.

Funkcija štitne žlijezde usko je povezana s prehranom (prehrana – crijeva – štitnjača), te je utjecaj prehrambenih komponenti, makro i mikro elemenata kao i  crijevne mikrobiote neizostavan kod regulacije njene funkcije. Mikronutrijenti jod, selen, željezo, cink, bakar, magnezij, vitamin A, D i vitamin B12 utječu na sintezu i regulaciju hormona štitnjače. Promjene u prehrani utječu na ravnotežu crijevne mikrobiote, dovodeći  do disbioze i nedostatka mikronutrijenata te do promjena u funkciji štitnjače kroz imunološku regulaciju, apsorpciju nutrijenata i epigenetske promjene.

Ljudski organizam i svakodnevan način života pojedinca utječe na zdravlje općenito, pa tako i na funkciju štitnjače. Važno je pridržavati se balansirane prehrane, bogate svježim namirnicama, a izbjegavati procesuiranu hranu bogatu šećerom i mastima. U svakodnevnu rutinu uključiti tjelesnu aktivnost te omogućiti kvalitetan san.

Prehrambena neuravnoteženost može dovesti do disfunkcije štitnjače i/ili poremećaja, kao što su hipotireoza, hipertireoza a moguće su i pojave autoimunih bolesti štitnjače te karcinoma. Makro i mikronutrijenti vitalni su dijelovi prehrane. Lipidi, ugljikohidrati i proteini su makronutrijenti koji proizvode energiju i hormone, potrebni su za sintezu molekula i regulaciju metaboličkih procesa. Mikronutrijenti su potrebni u tragovima za biokemijske procese kao što su transkripcija gena, enzimske i hormonske reakcije, zaštita stanica, prijenos signala te primarni i sekundarni metabolizam.

Jedna od učestalih autoimunih bolesti koja utječe na štitnjaču i njenu funkciju je Hashimotov tireoiditis, te može kao posljedicu imati hipotireozu (smanjeni rad štitnjače) ili, u rijetkim slučajevima, hipertireozu (povećani rad štitnjače).

Imunološki sustav bolesnika proizvodi antitijela koja napadaju štitnu žlijezdu te dolazi do nakupljanja bijelih krvnih stanica u području štitnjače. Oštećeno žljezdano tkivo ima smanjenu sposobnost sinteze i izlučivanja hormona. Na razvoj Hashimotove bolesti utječe kombinacija okolišnih (pušenje, prehrana, konzumacija alkohola), egzistencijalnih (dob, spol) i genetskih faktora.

U početnoj fazi simptomi bolesti često nisu ni akutni ni specifični. Neki od simptoma su suha koža, gubitak kose, promjene u tjelesnoj masi, iscrpljenost te probavni problemi.

Najčešća terapija bolesnika oboljelih od Hashimota jest zamjenska hormonska terapija levotiroksinom. U posljednje vrijeme sve je više dokaza o odnosu štitnjače i probavnog sustava, crijevne mikrobiote, koja utječe na mnoge autoimune bolesti, pa tako i na Hashimoto.

Pacijenti često svjedoče o boljoj kvaliteti života i funkciji štitnjače nakon određenih promjena uvedenih u način prehrane. Iako hrana nije lijek, regulirana prehrana može pomoći u borbi protiv simptoma Hashimotove bolesti. Međutim, kako prehranu koristiti u svrhu potpore liječenja? Surfanje web-om nije najbolji odabir za učenje o prehrani, jer sadrži više dezinformacija nego informacija, a laiku je teško razlikovati jedno od drugoga.

Iako je jod potreban za sintezu hormona štitnjače T3 i T4, u prevelikim količinama on može pogodovati autoimunim procesima i razvoju hipotireoze. Stoga, valja pripaziti na unos jodirane soli, morske ribe te mliječnih proizvoda, ali isto tako, nikako ih izbjegavati. Ključan je balans.

Nedostatak selena i željeza u krvi također pogoduju bolesti pa namirnice bogate njima mogu pomoći u regulaciji bolesti. Naravno, nije ih potrebno dodatno unositi ako nema deficita istih, jer prevelike koncentracije selena mogu djelovati toksično, a željeza prooksidativno te kancerogeno. Meso je bogato s oba spomenuta elementa. Željezom su bogate još i sardine, plodovi mora, kakao i tamna čokolada te bučine sjemenke. Za unos selena možete posegnuti i za brazilskim oraščićima, jetrom te špinatom.

Važno je unositi dovoljno proteina kako bi se održala regulacija povratne sprege između hipotalamusa, hipofize i štitnjače. Srećom, opća populacija najčešće nema problema s preniskim unosom proteina.

Ako je prisutan deficit cinka, potrebno ga je unositi više, jer su niske doze pogodne za razvoj hipotireoze te generalnog oksidativnog stresa u organizmu. Već spomenute bučine sjemenke su, osim željezom, bogate i cinkom. Tu su također i cjelovite žitarice te lanene sjemenke.

Unos vitamina (A, B1, B5, B6, C, D i E) može biti koristan zbog dokazanih antioksidativnih i antineoplastičnih djelovanja te regulacijskih uloga nekih od njih (A i D).

Koncentracije vitamina u organizmu treba nadzirati kako ne bi došlo do pojave hipervitaminoze i drugih popratnih stanja.

Kako hipotireoza izaziva probavne probleme, unos vlakana ih može olakšati. Stoga se preporuča unos cjelovitih žitarica te voća i povrća. Nezasićene masne kiseline djeluju protuupalno pa ih je važno unositi dovoljno, po mogućnosti direktno kroz hranu, poput ribe, no na raspolaganju su uvijek i dodaci prehrani. Mikrobiotu treba njegovati – unos dovoljne količine voća i povrća te probiotika, neki su od koraka koji mogu očuvati zdravu i balansiranu mikrobiotu.

Laktoza može ulaziti u interakcije s levotiroksinom (hormonom štitnjače), stoga možete eksperimentirati s njenom eliminacijom iz prehrane.

Kada govorimo o poveznici Hashimota i prehrane, valja se osvrnuti na varijacije u tjelesnoj masi kod bolesnika. Kako štitnjača regulira metabolizam, pri njenom smanjenom radu se smanjuje i energetska potrošnja u mirovanju te može doći do povećanja mase, bez povećanja unosa hrane. Istraživanja pokazuju da uslijed promjena funkcije štitnjače tjelesna masa varira i do 5 kilograma . Važno je uz pomoć stručnjaka pronaći prehranu koja odgovara individualnim potrebama te redovito, prema liječničkim preporukama, kontrolirati bolest i relevantne parametre.

Prehrambene smjernice ključne su za smanjenje rizika od bolesti štitnjače i za upravljanje njome kad se pojavi, što znači hrana bogata mikronutrijentima kao što su jod, selen, željezo, cink i vitamini B12, D3 i A. Većina gore navedenih mikronutrijenata dobri su antioksidansi, djeluju protuupalno, smanjuju autoantitijela štitnjače i tjelesnu masnoću te poboljšavaju njen rad. Među propisanim načinima prehrane ističe se mediteranska dijeta, koja obiluje važnim elementima koji koriste pacijentima na imunološkoj, endokrinoj i biomolekularnoj razini.

Ono što je važno naglasiti je široko rasprostranjeno pridržavanje mediteranske prehrane, zajedno sa smanjenom konzumacijom mesa i potencijalnom eliminacijom glutena i laktoze, koja dokazano može ublažiti upalu s pozitivnim utjecajem na općenito zdravlje, uz moguće smanjenje simptoma tireoiditisa.

 

Petra Brok, mag. nutr.

ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZADAR
Služba za javno zdravstvo
"Savjetovalište za prehranu"

Telefon: 023/ 643-338

E-mail: savjetovaliste.prehrana@zjz-zadar.hr